Boas (amer. izgovor [bọu'æz], njem. [bo:'as]), Franz, američki antropolog i lingvist (Minden, Vestfalija, 9. VII. 1858 – New York, 21. XII. 1942). Iz obitelji njemačkih Židova, studirao je prirodoslovlje (fizika, matematika i geografija) na sveučilištima u Heidelbergu i Bonnu, na Sveučilištu u Kielu 1881. završio fiziku doktoratom, a 1886. postao je privatni docent iz geografije habilitacijskim radom o Baffinovu otoku, gdje je boravio 1883–84. istražujući utjecaj fizičkog okoliša na migracije Inuita (Središnji Eskimi – The Central Eskimo, 1888), nakon čega se odlučio posvetiti antropologiji. U SAD je emigrirao 1887. te isprva bio urednik u časopisu Science, docent na Sveučilištu Clark u Worcesteru (1889–92), u Chicagu pomoćni kustos na Svjetskoj izložbi (1893) i u muzeju Field (1893–94), a 1896–1905. kustos je u Američkome prirodoslovnome muzeju (American Museum of Natural History) u New Yorku. Od 1896. predavao je antropologiju na newyorškom Sveučilištu Columbia, gdje je 1899. imenovan prvim redovitim profesorom antropologije u SAD-u; umirovljen 1936., izabran je 1938. u zvanje profesor emeritus. Posvetivši se izučavanju sjevernoameričkih autohtonih kultura i jezika, naglašavao je važnost intenzivnoga terenskog rada i poznavanja jezika proučavanih naroda, a njegov rad obuhvaćao je područja kulturne antropologije, fizičke antropologije, lingvistike, arheologije, folklora i umjetnosti. Imao je pionirsku ulogu u institucionalizaciji američke antropologije te zacrtao smjer njezina razvoja – američka četverodijelna podjela antropologije na kulturnu, biološku, lingvističku i arheološku te njezin holistički pristup velikim su dijelom rezultat njegova djelovanja. Kritizirao je tada dominantan evolucionistički pristup i komparativnu metodu (→ lewis henry morgan; edward burnett tylor), suprotstavivši se vrednovanju kultura na ljestvicama napretka zagovaranjem kulturnoga relativizma, čime je pridonio jednom od najvažnijih zaokreta u povijesti discipline. Postavio je izučavanje kulturnih raznolikosti, tj. različitih kultura kao zasebnih cjelina predmetom antropologije, koncipirajući kulture kao integrirane cjeline koje nastaju tijekom posebnih povijesnih procesa, uvjeren da se kulturne prakse mogu razumjeti jedino ako se tumače unutar njihova posebnoga kulturnog i povijesnoga konteksta. Suprotstavljao se idejama o povezanosti rase i inteligencije, a kao angažirani javni intelektualac koristio se podatcima svojih istraživanja kako bi kritizirao rasizam, antisemitizam, nacizam i ideje nacionalne superiornosti. Uvođenjem pojma kulturnih areala uspostavio je temeljni istraživački okvir američke etnologije i muzeologije do sredine XX. st. Kao predavač i mentor znatno je utjecao na neke od najvažnijih antropologa (Margaret Mead, Alfred Kroeber, Robert Lowie, Melville J. Herskovits, Ruth Benedict, Edward Sapir). Suosnivač Američke antropološke udruge (American Anthropological Association) 1902., osnovao je časopis International Journal of American Linguistics (1917) te ga se drži, uz Edwarda Sapira, pionirom američke deskriptivne lingvistike, od 1900. bio je član Nacionalne akademije znanosti, a 1931–32. predsjednik Američke udruge za unapređivanje znanosti. Važnija su mu autorska djela Um primitivnog čovjeka (The Mind of Primitive Man, 1911), Primitivna umjetnost (Primitive Art, 1927), Rasa, jezik i kultura (Race, Language, and Culture, 1940), a uredio je Priručnik američkoindijanskih jezika (Handbook of American Indian Languages, I–III, 1911–38., i autor većine prvog sveska) i Opću antropologiju (General Anthropology, 1938., i suautor).
